III. osnovna škola Bjelovar

Učenici naše škole nagrađeni su na natječaju Oboji svijet bojama tolerancije. U kategoriji  PLAKATA učenici 1.a i 1.c razreda koji pohađaju dodatnu nastavu iz hrvatskog jezika osvojili su nagradu za svoj plakat pod nazivom LIJEPE RIJEČI KROZ SVIJET NAS VODE. Izradili su ga učenici: Nikola Feletar, Gabriela Tadić, Mihael Topljak, Zara Gladović, Helena Sabljak, Lea Markovinović, Magdalena Nadilo, Matia Paljan, Karlo Pjevač, Borna Krčelić, Lana Kuntin, Ivano Fabijan, Lika Šiprak i Lana Bačić. Mentorica prvih razreda je Suzana Turković.

Učenica 2.c razreda Jana Klarić  nagrađena je u kategoriji literarnog izričaja za svoj rad MOJ DJED JE SLIJEP. Mentorica je Nataša Brekalo.

Učenici su nagrađeni sa iznosom od 100.00kn, koje mogu iskoristiti u knjižarama Školske knjige.

                                                                                   Učiteljica: Nataša Brekalo

Moj djed je slijep

            Idem u drugi razred. Iz prirode i društva učimo o svojoj obitelji. Naučila sam kako je važno pomagati i brinuti za svoje članove obitelji.

            Imam djeda Ivana. On je slijep. Jako volim ići kod njega jer mi uvijek priča lijepe priče. Cijela kuća miriši po bakinim kolačima i toplom kakau. Djed sjedi u svojoj fotelji, a ja na naslonu. Dok jedem kolače i pijem kakao djed mi priča  o zmajevima, divovima i princezama. To su sve izmišljene priče jer moj djed ne može čitati. Voli se jako  igrati pa se igramo sakrivača. Djed se šali da me uvijek može pronaći jer sam nemirna i ne mogu šutiti. On samo pita: „ Gdje je moje pile? „ a ja odmah odgovorim gdje sam. Tad se zajedno smijemo i sretni smo. Djed me onda primi za ruku i  idemo u dvorište. Kako on meni priča priče tako ja njemu ispričam što se sve nalazi na dvorištu, je li tata pokosio travu, pada li lišće. Moj djed jako dobro čuje i osjeti mirise. Zna po mirisu prepoznati koje je godišnje doba, čuje našeg psa kad dolazi i kako se glasa koja koka.

            Moj djed je drugačiji od drugih djedova. On čuje i osjeti ono što drugi koji vide ne mogu. Priča mi priče koje nisu nigdje napisane. Svi ga u obitelji jako volimo i sretna sam što ga imam.

Jana Klarić, 2. c