Moj djed je slijep

            Idem u drugi razred. Iz prirode i društva učimo o svojoj obitelji. Naučila sam kako je važno pomagati i brinuti za svoje članove obitelji.

            Imam djeda Ivana. On je slijep. Jako volim ići kod njega jer mi uvijek priča lijepe priče. Cijela kuća miriši po bakinim kolačima i toplom kakau. Djed sjedi u svojoj fotelji, a ja na naslonu. Dok jedem kolače i pijem kakao djed mi priča  o zmajevima, divovima i princezama. To su sve izmišljene priče jer moj djed ne može čitati. Voli se jako  igrati pa se igramo sakrivača. Djed se šali da me uvijek može pronaći jer sam nemirna i ne mogu šutiti. On samo pita: „ Gdje je moje pile? „ a ja odmah odgovorim gdje sam. Tad se zajedno smijemo i sretni smo. Djed me onda primi za ruku i  idemo u dvorište. Kako on meni priča priče tako ja njemu ispričam što se sve nalazi na dvorištu, je li tata pokosio travu, pada li lišće. Moj djed jako dobro čuje i osjeti mirise. Zna po mirisu prepoznati koje je godišnje doba, čuje našeg psa kad dolazi i kako se glasa koja koka.

            Moj djed je drugačiji od drugih djedova. On čuje i osjeti ono što drugi koji vide ne mogu. Priča mi priče koje nisu nigdje napisane. Svi ga u obitelji jako volimo i sretna sam što ga imam.

Jana Klarić, 2. c