Dan Treće osnovne škole Bjelovar održat će se 16. svibnja 2008. godine u Domu kulture svečanom priredbom pod naslovom „Biti drugačiji“. Kao njena okosnica bit će izvedena dramska predstava „Prijatelji iz Ulice Zelene“, prema istoimenom literarnom djelu autorice pod pseudonimom „Dubravka iz Šume“.

               Voditelji dramskih družina, Suzana Turković, Ana-Marija Flajpan, Bojana Matenda te pedagog škole Goran Čanić, odabrali su učenike koji će oživjeti  likove ove jedinstvene, poučne i osjećajne priče. To su Dominik Varga iz 6.a (Kristijan), Magdalena Mlinarić iz 5.d (Mirna), Mihael Jovanović iz 7.b (Matija), Sven Pocrnić iz 1.c (Lovro), Antonella Kliček iz 5.d (majka), Matija Jambreković iz 8.c (otac), Petar Krznarić iz 3.c (Petar), Lucas Trgovac iz 2.a (Boris) te Mateo Ružičić iz 3.c (Luciano).

               Putem elektronske pošte, ovi začetnici  ideje o uprizorenju priče, stupili su u kontakt s autoricom „Dubravkom iz Šume“ (pseudonim) koja se iskreno oduševila toj zamisli o pokušaju dramatizacije njenog djela, stoga je i obećala da će svakako posjetiti Bjelovar kako bi prisustvovala  svečanoj priredbi za Dan škole.

               Novinarska grupa Treće osnovne škole i njihova voditeljica Sandra Obradović, knjižničarka, sastavili su nekoliko pitanja i uputili ih internetom. Dobili su zanimljive odgovore.   

Dobar dan! Kako ste i što se zanimljivog događa u Vašem životu u zadnje vrijeme? 

Dobar dan i vama !  Prilično sam dobro, s obzirom da surfam na visokim valovima pretrpanosti obvezama, kao , vjerujem, i vaši roditelji. U mom se životu  u zadnje vrijeme dogodila  jedna prekrasna stvar: javila mi se ekipa iz III. Bjelovarske  J.  Ostatak znate, zar ne?  

 Vi ste tajanstvena spisateljica pa nam recite - zašto ste se odlučili za tu varijantu?

 Rođena sam nadomak šume, a i sada živim na njenom rubu. Šuma je neizmjerna riznica  radosti, čuvarica mudrosti  i savršeno okruženje  za odrastanje. Sretna sam što i moja djeca imaju takvu privilegiju kakvu sam imala i sama. Osim toga, moje ime potječe od staroslavenske riječi dub = hrast. Ponekad mi se čini da sam i sama iznikla iz šume. To o meni govori više od prezimena, pa sam se, ne zbog tajanstvenosti, nego zbog vjerodostojnosti, odlučila za taj pseudonim.

 Kako ste počeli pisati i koje vaše naslove možemo pronaći u našim knjižnicama?

 Otkako sam s 5 godina ušetala u  tajne pisanja i čitanja, trajno sam zaljubljena u riječi. Iako imam nekoliko knjiga u rukopisu, od kojih je jedna čak i ilustrirana, nikako ne pronalazim vrijeme u kojem bih se ozbiljno posvetila izdavanju još neke od njih. Od kako ste me vi „pronašli“ ,  puno češće razmišljam o tome. Bilo bi mi drago da mi kažete o čemu biste željeli čitati. Možda upravo vama posvetim svoju slijedeću knjigu, ili je zajedno s vama napišem. Što velite na to ?

 Rekli ste da imate tekst i glazbu za pjesmu “Tvoje srce je ulica zelena“. Jeste li i tu pjesmu posvetili nekome „tajanstvenom“ liku iz vaše priče?

 Pjesma je posvećena svoj djeci. U njoj govorim kako je vaše srce čisto i spremno prihvatiti druge – dovoljan je jedan smiješak i sve granice se ruše. Voljela bih da više odraslih ima srce djeteta.

Što vas je potaknulo da napišete priču „Prijatelji iz Ulice Zelene “?

 Ovaj se odgovor veže uz moj prethodni. Gledajući kako se moja djeca igraju s jednom gluhom djevojčicom kao da neme nikavih prepreka između njih, poželjela sam to ispričati drugoj djeci. Moj prijatelj iz Udruge gluhih i nagluhih podržao je tu ideju. Nisam željela napisati bajku, nego priču koja ima svoje čvrsto uporište u realnosti. Uskoro smo krenuli u Centar za rehabilitaciju gluhih Slava Raškaj u Rijeci  (jeste li znali da je naša slavna slikarica bila gluha?) gdje smo s pedagozima i učiteljima razgovarali o problemima gluhe djece. Tamo sam upoznala i Deboru, koja je ilustrirala moju knjigu. Malo pomalo, knjiga je dobivala svoj definitivni oblik, a njena poruka je, na moju veliku radost,  između ostalih, došla i do vas. Čvrsto vjerujem u riječi Jaspera Juula da način na koji odgajamo djecu odlučuje o sudbini svijeta. Važno je da mi odrasli pazimo kakve vam poruke prenosimo i kakav primjer dajemo. 

Živite u Matuljima. Jeste li u vezi svog pisanja tajanstveni i svojim sumještanima?

 Moja ulica je ulica na periferiji Matulja. Zapravo, ona je ta ulica Zelena iz priče. U njoj imamo divne prijatelje. Kako je naša kuća nešto udaljena od njihovih (kao Matijina ) , upravo oni su me prozvali Dubravka iz šume. Ipak su bili iznenađeni kad su na knjizi koju sam im poklonila vidjeli nadimak koji su mi dali.

 Kada ste odgovorili na naš mail, dobili smo dojam jedne jako tople osobe i vesele osobe. Kako vas doživljavaju bližnji?

 Nedavno mi je naš sin  (11) rekao  : „Znaš, mama, ti baš i nisi normalna mama !“ Vi procijenite je li to pozitivno ili negativno J. Jedva čekamo da Vas upoznamo! Intervju s Vama objavit ćemo na našoj web-stranici i zato je svakako posjetite. Vidimo se u Bjelovaru!

 S  Dubravkom iz šume dopisivale su se novinarke Antonija Oremović i Lorena Šporčić.