Domjenak je započeo pjesmom Moja domovina koju su izvele zborašice naše škole. Uvježbala ih je učiteljica Slavica Dvoraček. Uvodne riječi, učenicima i gostima, uputila je knjižničarka Margareta Popčević, a zatim se gospodin Nesek  kratko osvrnuo na svoj ratni put. Istaknuo je da je i grad Bjelovar dao puno branitelja te da je mnogo branitelja svoj život dalo za domovinu. Rekao je: „ Imali smo srce, imali smo viziju i zato danas imamo Hrvatsku“

   „Rat je najgore što se čovjeku moglo dogoditi. Vukovar je zasigurno najiskreniji grad na svijetu jer se svaka riječ može gotovo isti tren ogledati u srcu.

       Vjerujte, rat je najveća čovjekova niskost koju je u svojoj raskalašenosti smislio, valjda zato da bi se poslije svega u sažaljenju mogao iznova prljati. I uvijek, pišući, negdje u dnu svojih misli, a ponekad i pred živom slikom krvi, smrti i razaranja, nisam zaboravljao borce, hrvatske branitelje koji nisu imali sreće, koji nisu dočekali svoje misli, a kamoli svoje obitelji i svoje ljubavi.

Umjesto njih primite i moju prvu riječ, riječ istine i ljubavi.“

Siniša Glavašević, Riječ prva

Učenici su u školskom dvorištu sa svojim učiteljicama zapalili lampaše i odali počast gradu heroju Vukovaru i svim braniteljima.