preskoči na sadržaj

III. osnovna škola Bjelovar

Login
Tražilica
Kalendar
« Travanj 2018 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 30 31 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 1 2 3 4 5 6
Prikazani događaji

E-škole

Djetinjstvo bez gladi

Priloženi dokumenti:
Djetinjstvo bez gladi.pdf

Sinergijom do uspješne zajednice

Brojač posjeta
Ispis statistike od 28. 9. 2015.

Ukupno: 67468



Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Razgovor s Laurenom Ritter
Autor: Goran Čanić, 14. 3. 2017.

Želim drugima pokazati da je moguće raditi više stvari odjednom ako to zaista želiš

Na razgovor s Laurenom Ritter potakla me njezina svestranost, talent i pojava u društvu.

Laurena je četrnaestogodišnja djevojka koja već sad ima život naporniji od života mnogih odraslih osoba. U slobodno vrijeme crta (zanima je moda), bavi se plesom te stvara koreografiju za ritmičku grupu, a bavi se i dramskom umjetnošću. Ima rodbinu u Njemačkoj kamo često odlazi pa zato izvrsno govori njemački jezik. Osim toga, njezina obitelj posjeduje lunapark u kojem i ona radi. Predsjednica je školskog Vijeća mladih, članica gradskog i županijskog vijeća, a  sudjelovala je u nekoliko radionica Crvenog križa. Usto, odlična je učenica osmog razreda.


Užurbani život

Kao osoba s mnogo obaveza izvan škole, Laureni nije jednostavno, ali nekako uspijeva sve to uskladiti.

 

  • Nije lagano, ali sam se navikla na užurbani život. Uspjela sam sve uskladiti iako se ponekad dogodi da popustim u školi, ali to nije često, Ipak, kada se dogodi, razgovaram s razrednicom i objasnim joj trenutnu situaciju. Često putujem u Njemačku što je naporno, jer ako me nema dulje vrijeme moram nadoknaditi sve što se u školi radilo.

Ipak, kaže da joj 8. razred nije najteži.

  • Najgori je bio 7. razred, Uz sve sadašnje obaveze, bila sam i u školskom zboru, a to je bilo jako naporno uz sve sastanke i druge obaveze. Pokušala sam trenirati i odbojku, ali brzo sam odustala.

Njemačka, pravi dom ili ne?

Laurena se kao mala doselila iz Njemačke u Hrvatsku. U njezinoj kući govori se njemačkim jezikom gotovo koliko i hrvatskim. Ali, smatra li ona Njemačku svojim domom?

  • Iskreno, za Njemačku me veže samo moja rodbina. Osim njih, tamo nema ništa za mene. U Hrvatskoj je moj dom i ja sam ovdje odrasla i tu sam svoja.

Kada sam je pitala koliko dobro govori njemački jezik, odgovorila mi je:

  • To mi je drugi materinski jezik. U mojoj kući često govorimo njemački, a gledamo uvijek njemačke TV-emisije. U školi ga učim zbog gramatike koja mi slabije ide, ali po sluhu već ga jako dobro znam.

Lunapark kao tradicija

Laurenina se obitelj bavi lunaparkom još od 1938. godine. Otvoren je od ožujka do rujna i često idu izvan granica Hrvatske.

  • Lunapark mi je na drugom mjestu. Odmah  nakon mojih ciljeva  za budućnost. To je obiteljska tradicija i prenosi se s koljena na koljeno. Ljudi često misle kako se ja s lunaparkom idem samo zabavljati. Ali ne, ja tamo idem raditi.

Pitala sam Laurenu  zapošljavaju li druge ljude, nekoga izvan obitelji.

  • Ne, ne zapošljavamo. Baš zato i jest naporno. Jer ako neću ja raditi, tko će? Jednom sam pomislila i da se prestanem baviti njime, da se okrenem samo školi, a da moj bratić sve preuzme. Ali, to je ipak jedna vrsta zabave, upoznala sam do sada mnogo ljudi i različite kulture. Zato sam ipak ostala.

Talent za umjetnost

Kao dva hobija, Laurena je izdvojila ples i crtanje. Voditeljica je plesne skupine u školi i sama osmišljava koreografiju.

  • Crtanje i ples su mi omiljeni. Ni u jednom ne moram puno razmišljati. Jednostavno samo dođe i imam „klik“ za to. Mnogi ljudi ne razumiju vrijednost crteža. Svaka slika ima priču i za svakoga ona nešto drugo znači. Često pronalazim sebe u tim crtežima iako mi je glavna tema moda. Crtati sam počela u prvom razredu kada sam osnovala klub o modi. Bilo je tu igrica, testića, crtali smo odjevne predmete.

O plesu također ne moram mnogo razmišljati. Kako glazba svira, tako i ja plešem. Zato i vodim plesnu skupinu u školi. Mi smo tim, a ja sam više kao mentor. Sve ovisi o ritmu i trajanju pjesme. Ponekad mi dugo treba da povežem pokrete, a ponekad brzo smislim cijelu koreografiju.

Predsjednica Vijeća mladih

Da se nije otkrila u umjetnosti, bavila bi se politikom jer  kaže da to voli i da joj to „leži“.

  • Zanima me politika, iako se sama nisam prijavila za predsjednika školskog Vijeća mladih. Prijatelji su me nagovorili i dogodilo se. Na sastancima gradskog i županijskog Vijeća mladih  raspravljamo o tome što je najbolje za mlade, uglavnom o školstvu.

Na pitanje što misli da bi se trebalo promijeniti u Bjelovaru, odgovorila je:

  • Trebali bi obnoviti škole i sagraditi barem jednu srednju školu za djecu koja vole umjetnost. Mnogi bi željeli ići u školu koja ih zanima, ali se ne žele odvojiti od roditelja pa bi im bilo lakše da škola  umjetnosti postoji u Bjelovaru.

Planovi za budućnost

Kada je u pitanju budućnost, Laurena zna što želi i ustrajna je u ostvarenju  svog cilja.

  • Nakon osnovne škole planiram u Zagrebu upisati Školu za modu i dizajn. Nadam se da ću uspjeti to uskladiti s obzirom na pretrpani raspored. Nakon toga nastavila bih se baviti modom (revijama, tvrtkama haljina). Jako bih voljela biti dizajner poznatim osobama. Usto, moj cilj je i otvoriti studio za tetoviranje.

 

Laurena Ritter ovako razmišlja o sebi:

  • Ja vjerujem u sebe i mislim da sam kreativna osoba s ciljevima. Želim potaknuti druge da budu uporni u ostvarivanju svojih ciljeva. Želim im pokazati da je moguće raditi više stvari odjednom i u svemu biti uspješan samo ako to zaista želiš.

 

Anja Ficnar, 8.a, novinarska skupina





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju