preskoči na sadržaj

III. osnovna škola Bjelovar

Login
Tražilica
Kalendar
« Studeni 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
30 31 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
Prikazani događaji

E-škole

Djetinjstvo bez gladi

Sinergijom do uspješne zajednice

Brojač posjeta
Ispis statistike od 28. 9. 2015.

Ukupno: 39821
Škola u Novim Pavljanima

Škola u Novim Pavljanima

(1831.-1992.)

 

   Selo Pavljani nalazi se jugoistočno od Bjelovara, staro naselje koje se spominje u srednjovjekovnim dokumentima iz 1334. i 1501. g. pod nazivom Othnya ili kao katolička župa "Otnja sv. Pavla". Ilirskim osvajanjem Donje Slavonije i stalnim ratovanjima dolazi do opustošenja sela između Moslavačke gore i Bilogore. Narod je dosta izginuo u ratovima, ili je bio odveden u ropstvo, a djelomično se iselio u sigurnije krajeve prema zapadu i sjeveru. Dolazi do promjene stanovništva: katolici Hrvati odlaze, a s Turcima dolaze pravoslavni Srbi koji ulaze u tursku službu kao martolozi. Nakon pobjede nad Turcima kod Siska i mirom na Žitvi prestaje pritisak Turaka. Njihovim povlačenjem Srbi ostaju i daju se u austri­jsku vojnu službu kao vojnici graničari, da brane Vojnu krajinu od Turaka. Uz podršku vojnih vlasti doseljavaju se Hrvati i Srbi iz kra­jeva sve od mora do Drave, djelomično i iz turske Bosne i križevačkog kraja. Doseljenici donose štokavsko - ijekavski govor.

   Nakon oslobođenja od Turaka oblikovalo se najprije selo zvano Pavljani, danas Stari Pavljani, dok se Novi Pavljani spomi­nju tek od 1793.g. kao parohijalni centar koji preuzimaju patrocina sv. Pavla prijašnje katoličke župe.

   Škola u Novim Pavljanima utemeljena je 1831.g., a osnovao ju je paroh Usumović rodom iz Korenova i zapovijedajući pukovnik barun Marojević.

Kada je škola nastala, bilo je samo 10 graničarskih kuća u Novim Pavljanima i to pravoslavne vjere. No, kada je pisana spomenica (1883. g.), selo broji 32 kuće, većim dijelom rimokatoličke vjere.

   Škola je sagrađena od drvene grade (hrastove, bukove i brezove). Licem je okrenuta na sjever i leži uz put koji vodi iz Galovca u Bjelovar.

    U školskoj zgradi nalazila se jedna učionica i stan za učitelja.

   Od utemeljenja škola je bila jednorazredna neobavezna, a polazila su je djeca od svoje devete do dvanaeste godine. Iako je bila za djevojčice i dječake, više su je polazili dječaci. Bila je tek povremena s vrlo ograničenim programom i brojem polaznika kojima je pismenost služila za čitanje molitvi ili poučno nabožnih spisa. To je bila u stvari vjersko - moralna poduka za uključivanje mladih vjernika u vjerske obrede, a učitelji su bili župnici ili parosi, ili isluženi podoficiri sa završenim tromjesečnim tečajem (kako su za tu službu bili plaćeni, nije poznato).

   Katolička mladež pripadala je pod župu Nevinac odakle je dolazio župnik ili kapelan držati vjeronauk. Pravoslavna mladež pripadala je pod parohiju pavljansku pa je njima paroh dolazio držati vjeronauk.

   Predavalo se na hrvatskom jeziku.

   Od osnutka škole do 1875-g. nije moguće ustanoviti točan broj njenih polaznika jer nema pisanog traga, ali se pret­postavlja da je bilo između 40 - 78 učenika. Budući da je osnivan­je škola bilo obavezno u gradovima i mjestima koja su imala 40 i više školske djece (a udaljenost od škole 1 sat hoda), školu u Novim Pavljanima polazila su djeca iz Novih i Starih Pavljana, Brezovca, Korenova, Galovca, Obrovnice i Kokinca.

   Tek iz školske spomenice, koju počinje pisati 1883.g. učitelj Damjan Popović u Novim Pavljanima, saznajemo da je ustrojen školski odbor, te da su popisana sva djeca školski obvezni­ci, od "sposobnjaka uškolovano" ih je 68 u sva četiri razreda. Opetovnicu su polazili u I. i II. tečaju, pohađana je tri puta na tjedan do travnja mjeseca, a poslije jedanput i to nedjeljom.

   Neki učenici, zbog pomanjkanja učitelja i prostora, siro­maštva ili duševne nesposobnosti, dobivaju oprost od školskog od­bora da ne polaze školu, a oni koji nemaju oprost, smatraju se nepolaznicima. Nepolazak škole se prijavljuje, no nigdje se u spomenici ne nalazi jesu li ta djeca kažnjena.

   Učitelj dobiva plaću od 350 for. uživa učiteljski stan i 6 hvati ogrijevnog drva, bašću i livadu u općini Galovac. Plaća ga školska općina koja je bila u Gudovcu, a iz nje se plaćaju i sve ostale potrebe škole. Svake godine školski nadzorni odbor vrši javnu prov­jeru polugodišnjeg i godišnjeg znanja učenika. Isto tako redovito se vrši inspekcija škole od strane kraljevskog županijskog školskog nadzornika. Škola je opremljena osnovnim školskim učilima. Njena knjižnica povećavala se brojem knjiga Pedagogijskog književnog zbora i Društva svetog Jeronima. Škola postaje članicom Matice hrvatske, a od 1889.g. i Pedagoškog književnog zbora Matice hrvatske i Matice srpske.

   Od 1885.g. započet je rad u školskom vrtu gdje je posađeno 565 divljaka, od kojih je 421 odmah oplemenjen (cije­pljen) i sjeme duda. Cijepljeno voće i dudove mladice dijeljene su kasnijih godina seljacima i učenicima.

   6. kolovoza 1887. započelo je zidanje "nove škole", za koju je dobiven građevni materijal od časničke kuće u Obrovnici. Pod krovom je bila u listopadu iste godine, a 19. prosinca 1887. počela je nastava u novoj zgradi. U isto vrijeme iskopan je i sazidan bunar u školskom dvorištu.

   Školske godine 1890. / 91. g. za potrebe škole nabavljen je veći broj učila: globus (zemljopisna kruglja), zemljovid Europe, rusko računalo i zbirka za obuku u prirodopisu.

   Od 1891.g. sistematizirano je drugo radno mjesto za učiteljicu rimokatoličke vjere Idu Miljušević, a učitelj Damjan Popović imenovan je ravnateljem.

   1898. / 99- g. općina je pretplatila školu mi časopise Napredak, Službeni glasnik, Školski vrt, Škola, Gimnastika, Prijatelj slijepih i gluhih, Narodni vaspitač, Vjerni drug.

   1892. g. naredbom Kraljevske zemaljske vlade, odjela za bogoštovlje i nastavu ,u školu je uvedena gimnastika koja se morala održavati poslije prvoga sata, uređeno je pitanje odmora između pojedinih predmeta, organizirani su školski izleti da bi se učenici sa svojim učiteljima bolje upoznali. Za vrijeme lijepog vre­mena učenici popodnevne smjene odlaze jednom tjedno u školsku šetnju, nedaleko od škole, te tu prikupljaju bilje za prirodoslovnu zbirku.

   Od 1895. g. školska godina počinje početkom rujna, a završava krajem lipnja.

   1896. / 97. imenovan je novi učitelj u školi Milan Rogulja. Za vrijeme rada on u spomenicu bilježi podatak da su sva djeca obih vjera pristupila sakramentu ispovijedi i svetoj pričesti u propisano vrijeme.

   1908. / 09. društvo "Julijan" otvorilo je u selu Galovcu mađarsku školu u koju su prešla djeca iz novopavljanske škole mađarske narodnosti i neka njemačke koja govore mađarski, te se tako smanjio broj djece u Novim Pavljanima.

   Prvi svjetski rat teško pogađa ovaj kraj jer mnogi roditelji odlaze na ratište gdje im se zameće svaki trag. Učenici su u vrijeme rata skupljali priloge zvane " božićnica" za pomoć vojnicima na ratištu, zatim za Crveni križ i siromašne obitelji vojnika. Prikupljenu pomoć predali su Hrvatskom sokolu za Crveni križ. Još su sakupljali kupinovo lišće za vojnike. U vrijeme rata dolazi do nemarnog polaska djece u školu jer, zbog pomanjkanja radne snage, školsku djecu roditelji upotrebljavaju za kućne poslove i čuvanje blaga na paši. Također su materijalni uvjeti bili loši: djeca nisu imala odjeću i obuću, zime su bile jake, vladale su bolesti, nedostajale su bilježnice i školski pribor. Sve ovo dovodilo je do dužih i kraćih prekida nastave. Tih ratnih godina završni ispiti nisu obavljani.

   1919./20. godine otvorena je državna škola u Velikom Korenovu pa se smanjuje broj učenika u Novim Pavljanima.

   1922./23. godine osnovano je Sokolsko društvo u Novim Pavljanima.

   10. prosinca 1925. osnovan je u školi "Podmladak društva Crvenog krsta" sa 106 članova.

   1927. / 28. godine odlukom Ministarstva prosvjete ukinuti su svi stari školski odbori i osnovani novi, pa tako sada imaju vlast koju su imale općine.

   U listopadu iste godine školska djeca posjetila su poljo­privrednu izložbu u Bjelovaru (pokazano im je umjetno gnojivo), a o Duhovima mladi članovi Crvenoga križa bili su dva dana na izle­tu u Zagrebu, gdje su pogledali razne znamenitosti grada, kao i novi "Zoološki vrt“.

   1930. godine utemeljena je osnovna škola u selu Kokincu za sela Obrovnicu i Kokinac, te se time opet smanjuje broj školske djece u Novim Pavljanima.

   1933. / 34. ravnatelj škole Mihajlo P. Zeljković dao je sagraditi peradarnik dobivši nekoliko plemenitih kokoši čija je jaja dijelio školskoj djeci i seljanima. Iste godine sa svojim kokošima sudjelovao je na poljoprivrednoj izložbi gdje je dobio prvu nagradu.

   1941. godine na pragu je II. svjetski rat. Učitelj Mihajlo P. Zeljković napustio je teritorij zemlje i otišao u Srbiju. Unatoč osni­vanju Nezavisne Države Hrvatske koju je narod s oduševljenjem pozdravio, svakodnevna neizvjesnost opterećivala je sve. Školskog pribora uglavnom nije bilo, kao ni odjeće ni obuće. U selo dolaze razne vojske, pristižu izbjeglice, posebno djeca iz Dalmacije, Like i Zagorja. Kod kuće su ostale samo žene, stoga sve manje djece pohađa nastavu. Unatoč svemu nije prekidana nastava. Školska godina završila je 29. veljače.

   1944. / 45. škola je bez učitelja jer je učiteljica otišla u par­tizane pa do 19.lipnja nije bilo nastave.

   1949. / 50. uveden je 5. razred koji radi po programu za sedmogodišnje škole. Djeca iz sela Brezovca i Starih Pavljana još pripadaju školi u Novim Pavljanima. Sljedeće godine nastava se odvija u produženom tečaju.

   1950. / 51. počinje elektrifikacija. Struja je dovedena do granice sela iz Brezovca. Učitelj Nenad Mileusnić vodi borbu sa seljanima zato što su protiv uvođenja struje u selo: "Brezovčani nisu htjeli ponuditi manualnu radnu snagu kod podizanja voda kroz Pavljane, a za čudo Pavljanci su se upravo borili protiv uvođenja struje u selo. Gotovo nitko nije htio iskopati niti jednu jamu za električne stupove, niti ma šta drugo pomoći." Jedino su Celak, Babić, učitelj i školska djeca kopali rupe i dovozili iz šume stupce za priključenje struje, tako da je to proljeće uvedena električna struja u školu i nekoliko kuća u selu.

   1952. / 53. škola se naziva Šestogodišnja narodna škola kod koje je otvoren redovan 6. razred.

   1953. / 54. uvedena je predmetna nastava za 5. i 6. ra­zred. Na školi rade tri učitelja.

   Službene novine NOK- a Bjelovar u broju II, a pod bro­jem 4327/56. od 28. travnja 1956., donose Plan mreža osmogodišnjih škola na području kotara Bjelovar u centrima: Opći­na Bjelovar:

1. Bjelovar,

2. Galovac s područnim odjeljenjem u Novim Pavljanima i Obrovnici,

3. Prespa.

   Tako od 1956./57. školske godine Novi Pavljani više nisu samostalna škola, već područno odjeljenje od Galovca.

   Godine 1958./59. na školi radi jedan učitelj Zdravko Stanić s četiri razreda, uz to je i upravitelj škole u Galovcu. Rad se odvija u jednoj učionici, a druga je pretvorena u seoski dom.

   NOO Bjelovar donio je 1959./60. godine rješenje da se osnuje jedno odjeljenje od 1. do 4. razreda. Do 1. rujna 1959. godine ono pripada pod OŠ u Galovcu, a ukidanjem te škole odjeljenje iz Novih Pavljana pripada pod OŠ "Stevo Sabić", danas III. osnovnu školu Bjelovar.

   Školske godine 1960./61. nastava je počela 19. studenoga budući da su se mnoga djeca razboljela od dječje paralize.

   „Školske godine 1991/92. bilo je 9 učenika u Područnoj školi Novi Pavljani. Zbog ovako malog broja učenika u školskoj godini 1992./93., ukinut je njen rad, a školska djeca upućena su na školovanje u Područni razredni odjel Galovac", u spomenicu je upisao pedagog III. osnovne škole Goran Čanić.

Izvor: Čanić,G., (2005.),Monografija III. OSNOVNE ŠKOLE BJELOVAR povodom 50. obljetnice škole, Škola u Galovcu, str: 33.-35.

 

preskoči na navigaciju