Škola u Obrovnici

   Nizinsko gradište Obrovnica (Orbowa, Orbona, Vrbona, Verbova) spominje se prvi put 1244. godine u ispravi koja govori o granicama posjeda Vrbona. Godine 1370. ovo imanje dijele Jakov, rođak Ivana nadbiskupa ostrogonskog, i Nikola od Obrovnice. Jakov je poprimio i predikat "od Obrovnice''. Ova obitelj je izumrla pa je njegovo vlastelinstvo kralj založio 1422 g. mačvanskom banu Ivanu Moroviću, a darovao mu ga je 1424. Morovići drže to vlastelinstvo do 1475. kada su ga prodali Ladislavu Hermanovu koga su 1476. g. uveli u posjed. Obrovnici, kao vlastelinstvu, pripadalo je 12 do 13 sela u okolici Česme i Črnca potoka. Od svih tih mjesta sačuvala su se do danas Ciglena i Tomaš. U 14. stoljeću povijesne isprave navode je kao kastrum, a kao selo s vlastitom župom, prije dolaska Turaka, na jednom popisu iz 1501. godine. Tijekom turskih ratova nestaje povijesnog vlastelinstva sa selima, trgovišta Orbove i sjedišta rimokatoličke župe s hrvatskim starosjedilačkim življem. Iako se kasnije obnovilo, naselje više nikada nije dobilo staro značenje.

   Zabilježeno je da u Obrovnici 1866. god. živi 229 stanovnika od čega 45 katolika i 184 pravoslavna.

   Školstvo počinje osnivanjem škole u Novim Pavljanima 1831. jer sva sela koja su sačinjavala Novopavljansku parohiju, pa i Obrovnica, šalju od tada svoju djecu u ovu školu neovisno o vjerois­povijesti.

   Popisom školskih "sposobnjaka" spomenica škole Novi Pavljani navodi da je njihov broj iz Obrovnice u 1890.godini bio 15, 1891. - 16,1892. - 12, te 1893. - 12. Nađeno je, dalje, da je odlukom Kr.zem.vlade od 7.7.1930. otvorena osnovna škola u Kokincu za sela Obrovnicu i Kokinac, što znači da od tada djeca iz Obrovnice odlaze tamo u školu.

   Do osnutka škole u Obrovnici djeca, ovisno o mjestu stanovanja, polaze različite škole, a o tim teškim uvjetima školova­nja i sreći zbog otvorenja nove školske zgrade svjedoči spomenički zapis prvog učitelja Mirka Štogla od 1. rujna 1940. godine:

   "Već odavno se osjećala potreba da se u Obrovnici osnuje samostalna školska općina. Rješenje toga pitanja bilo je nužno zato što su ondašnje prilike stvarale u selu razdor, koji onemogućava svaki kulturni napredak. Školska su se djeca obrazovala jedna u jednoj školi, druga u drugoj i već u najranijem djet­injstvu grupirala se u dvije skupine, koje su se borile svaka posebno za prevlast u selu, ni ne misleći na kulturni napredak cijelog sela kao jedne prirodne životne zajednice."

   Dakle, selo je bilo razdvojeno, a život u njemu stalno nepovjerenje i borba. Nepovoljne strane ovakvog života osjetila su školska djeca, koja su dnevno morala mnogo pješačiti, gaziti vodu i snijeg, često puta na štetu vlastitog zdravlja. Roditelji su također uvidjeli kako ovakvo školovanje njihove djece predstavlja velik materijalni gubitak. Te su spoznaje živjele u dušama sviju Obrovničana, samo ih je, eto, trebalo pokrenuti i ostvariti.

   U doba Banovine Hrvatske uspjelo je predstavnicima sela, od prirode nadarenim seljacima Dmitru Dronjku, Josipu Bračku i Simi Radiću da ga ujedine i pokrenu na osnutak samostalne školske općine, na osnutak škole koja će biti jamstvo seoskog jedinstva, međusobne ljubavi i poštivanja i sveopćeg kul­turnog napretka sela Obrovnice.

   Na dan otvorenja škole krasnoslovila su sljedeća djeca:

1. Mihajlo Radenović: Petar i vjetar,

2. Marica Vinković: Sretna djeca,

3. Milka Radić: Otvara se škola,

4. Slavica Peter: Školsko zvono,

5. Marica Vindi: Sretno svima,

6. Danica Brnić: Dižite škole,

7. Stjepan Popović: Pouka izdajicama,

8. Danica Glušac: Predgovor,

9. Marica Radić: Znaš li' ko te hrani?

   Na taj dan prikazivan je igrokaz "Liječnik protiv volje", od Molierea koga su seljaci sami uvježbali. Na toj proslavi sudjelovalo je tristo ljudi, a trajala je do zore. Bili su tu i seoski načelnik Jovan Korda, direktor banke Branko Petrović, školski nadzornik Mahečić, nevinački župnik Ivanuš, izvjestitelj Banske vlasti Mihovil Sabolek.

   Briga seljana Obrovnice za svoju školu se nastavlja. O tome govori i zapis iz 1941. godine gdje učitelj opisuje kako je izra­dio diplomu u čast seljana koji su se pokazali kao dobrotvori darujući po pola kubičnog metra drveta školi.

   Nakon uspostavljanja Nezavisne Države Hrvatske škola je nastavila s radom o čemu svjedoči spomenički zapis:

   "Dana 10. travnja 1942. održana je proslava godišnjice Nezavisne Države Hrvatske na kojoj su recitirane rodoljubne pjesme, a učenički je zbor otpjevao narodne popijevke. Najprije su išla djeca, zatim glazba, djevojke, ustaše i ostali. Povorka sela Obrovnice sastala se s povorkom sela Galovac gdje je pred sakupljenim narodom g. Mirko Stogl, učitelj, održao govor o neprocjenjivoj vrijednosti slo­bode hrvatskog naroda."

   Ratni vihor svjetskog rata i uključenje učitelja Stogla u redove domobrana (poginuo je u prosincu 1943. kao domobranski zastavnik), imali su za posljedicu, u jesen 1942., prekid nastave sve do kraja te školske godine.

   Dekretom i naredbom ministra narodne prosvjete, od 6. rujna 1943. g., na školu je postavljena učiteljica Marija Silić:

   "Uvjeti rada su iznimno teški, škola je bila smještena u kući jednog seljana, a uskoro se morala iseliti. 16. studenog 1943. poslijepodne ljudi su počeli preseljavati školski namješaj u patrolanu. Patrolana zauzima 5x5 prostora, stoga sam mogla uni­jeti u nju samo 5 Školskih klupa, ploču školsku, stol i stolac. Dječja klinčanica i pitka voda smješteni su u nuzgrednoj sobici...

   I sljedeće Školske godine 1944./45. nastavlja se učiteljska "golgota": Obuka se teško obavlja pošto su dani hladni, a patrolana vrlo trošna, sama podrtina. A meni pak, kao nastavniku, stalo je samo do napredka mojega naroda, te ne žalim niti sebe, svoje zdravlje koje nije baš najbolje, sve uslijed slabe školske zgrade."

   Nakon završetka rata Ministarstvo prosvjete Narodne Republike Hrvatske premjestilo je učiteljicu u selo Ribnjačku, a na školu je došao učitelj Dušan Laloš. U veljači 1950. u Obrovnici je dekretom postavljena nova učiteljica, Zlata Crnjak. Nesebičnost i odricanje mlade učiteljice dočarava nam zapis: "Vladala je oštra februarska studen kad sam prvi put stupila u selo Obrovnicu. Tek pred šest dana položila sam učiteljski diplomski ispit, dva dana nakon toga primila sam dekret i već 1.2. došla sam ja, kao i još neke kolegice iz zagrebačke preparandije u kotar Bjelovar, gdje smo, u povjereništvu za prosvjetu i kulturu, dobile neke upute za odlazak i rad u naša prva učiteljska mjesta. Velik je to doživljaj u životu »mladog učitelja. I došla sam u svoje selo. Ali dolazi sada malo razočarenje, škola se nalazi u maloj bijednoj kućici seoske patrolane. Ona se nalazi u bijednom stanju."

   Zalaganjem učiteljice, narodne vlasti i ljudi u selu dogodila se, ipak, promjena: škola je premještena u obližnju pros­tranu kuću jednog seljana i nastava je započela.

   U školskoj godini 1951./52. otvoren je u školi i 5. razred, a sljedeće i 6. te se nastava odvija u dvije smjene. Uvjeti su i dalje vrlo skromni, a mali broj učenika uvjetuje mogućnost ukidanja škole o čemu svjedoče zapisi iz 1956. i 1957. godine:" Danas počinje nova školska godina nakon velike borbe oko toga da škola počne s radom i da ostane u Obrovnici. U Galovcu je otvorena osmogodišnja škola, pa je i naša škola trebala da preseli, ali je ipak uspjelo da je kod nas ostala četverogodišnja, a više razrede polaze djeca u Galovac. Škola je iz dosadašnje zgrade, koja je bila vlasništvo Škomac Mile, preseljena u kuću Jurčec Josipa iz Obrovnice, tako dugo dok se u Obrovnici ne izgradi škola. (-) Školi je dodijeljena mliječna kuhinja. Iz "Crvenog križa" dobiva se mlijeko, sir, brašno i riža. Hranu za djecu kuha učiteljica, a po kruh u pekaru idu roditelji, dva puta tjedno. Mliječna će kuhinja dobro doći jer polovi­ca djece su vrlo siromašna, pa će jedan obrok u školi ipak bar malo popraviti oskudnu dječju ishranu."

   Loši uvjeti školovanja djece doprinijeli su da se donese odluka o izgradnji nove školske zgrade. Zapis iz 1958. to najavljuje: "Počela je gradnja škole. Prošlog su tjedna iskopani temelji, a danas su zidari počeli rad. Zbog slabog financijskog stanja gradi se samo učionica i kabinet, ali glavno da je gradnja već jednom počela, pa ima izgleda da ćemo jednom useliti u novu školu. Na gradnji pomaže cijelo selo, osim par kuća - iznimaka, a svaki dan je na radilištu dežuran i jedan odbornik. I učenici ove škole pomoći će kod gradnje, prilikom pokrivanja donosit će crijep i urediti okolicu.

   Početkom 1959/60. škola Obrovnica nije više područni odjel Osnovne škole u Nevincu već III. osnovne škole Bjelovar.

   U školskoj godini 1960./61. selo Obrovnica konačno je dobilo školu u samostalnoj školskoj zgradi.

  1961./62. dovršava se izgradnja učiteljskog stana u školi i drvarnice, a od 1963./64. Obrovnica je područni odjel Osnovne škole u Nevincu. No, i dalje je otvorena mogućnost njenog ukidanja unatoč brizi sela i poboljšanju uvjeta rada: "Ove godine proveli smo akciju ograđivanja škole. Novcem prikupljenim za TV nabavili smo betonske stupce, a još se nešto novaca sakupilo po selu za žicu. Skupili su se ljudi i postavili ogradu do doma i igrališta. Na mjestu bivšeg malog igrališta uređeno je lijepo nogometno igralište NK "Radničkog" novoosnovanog kluba iz Obrovnice.“

   U idućim godinama, pa sve do danas, rad škole stalno je obilježen malim brojem učenika, četverorazrednom kombinacijom, te činjenicom da se zbog toga škola i zatvori. Briga sela za nju jedan je od bitnih razloga da se to ipak nije dogodilo. Oko škole se uređuje okoliš, poboljšavaju uvjeti rada, a cijelo selo sudjelovalo je u akciji da u novoj organizaciji mreža škola ova obrovnička pripadne Osnovnoj školi "Stevo Sabič" Bjelovar od šk.god. 1973./74.

   Zbog toga je 14. svibnja 1973. sazvan i sastanak svih mjesnih organizacija Obrovnice na kojem su se svi složili da se škola ne smije ukinuti, a niti pripasti Novoj Rači. Tako je izabrana komisija mjesne zajednice koja će zastupati selo u ovim pitanjima.

   Spomenica tada navodi: "Uspjeli smo da se pripojimo Osnovnoj školi "Stevo Šabić", a od 1. siječnja 1974. i administrativno."

   Na inicijativu nastavnice 27. siječnja 1975. u Obrovnici je osnovana organizacija "Aktiv žena". Zapisano je da je na osnivačkoj sjednici bilo 18 žena, a za predsjednicu je izabrana Zorica Bingula.

   Žene Obrovnice u idućem su razdoblju organizirale ekskurzije, zabave, pomogle uređenju sportskog terena NK "Radničkog" Obrovnica, te svojim prihodima pomogle izgradnju vodovoda u Društvenom domu.

   U školi se, iako s malim brojem učenika, redovno obi­lježavaju svi društveni događaji i značajni datumi. Početkom 80-ih uveden je vodovod, obnovljen sanitarni čvor, renovirano krovište te postavljeni parketi u školsku učionicu. Privremeno se tada nastava održavala u seoskom Društvenom domu.

   U novije vrijeme u školu je uvedeno plinsko grijanje, a obnovljena je i učionica te se uvjeti života i rada učenika poboljšavaju. U zgradi je osim učionice i stan za učitelje koji su oni uglavnom koristili za stanovanje. Danas je prazan i obnovljen, a služi kao dvorana za nastavu tjelesno-zdravstvene kulture u zim­skim uvjetima.

Izvor: Čanić,G., (2005.),Monografija III. OSNOVNE ŠKOLE BJELOVAR povodom 50. obljetnice škole, Škola u Galovcu, str: 36.-38.