Škola u Galovcu

     Župa Galovac, kao samostalna župa (nekadašnja župa Zaguchehina), spominje se u srednjem vijeku još prije prodora Turaka u ove krajeve. Postoji pretpostavka da se tada to mjesto zvalo Mosyna ili Mosnya (Mušinja) u kojem je bilo sijelo stare župe, prema propisima iz 1334. („Ecclesia beate Virginis de Mosina“) i iz 1501 („Petrus plebanus de Mosynya“).

      Upadi Turaka sve do Čazme gdje su 1552. osnovali svoj sandžak, uzrokovali su bijeg stanovništva i propast mnogih župa ovog kraja, među kojima i samostalne župe na području sela Galovca. Mjesto se kasnije obnovilo, ali više nikada nije dobilo staro značenje.

       U matičnim knjigama župe Nevinac selo Galovac se spominje od sredine 18. stoljeća, a postoji navod da je sredinom 19. stoljeća imao 25 domaćinstva sa 374 stanovnika. Za vladavine bana Khuena Hedervaryja u selu su naseljeni Mađari iz okolice Kaniže i Zala.

     Kada se 1831. osnovala škola u Novim Pavljanima, sva sela, koja su sačinjavala Novopavljansku parohiju, pa i selo Galovac, slala su svoju djecu u ovu školu neovisno o vjeroispovijesti.

     Popisom školskih „sposobnjaka“ spomenica škole navodi da je njihov broj iz Galovca u 1890. godini bio 24, 1901.- 24, 1892.-46, te 1983-40.

     Početak školstva u Galovcu vezan je također uz razvoj konfesionalnih i privatnih pučkih škola. Postojanje mađarske nacionalne manjine (1900.godine u Bjelovarsko-križevačkoj županiji bilo je 14 047 Mađara) uvjetovalo je razvoj škola koje je organiziralo mađarsko društvo „Julian“. Prva takva škola otvorena je u Velikoj Pisanici 1904., a već 1908. i dvorazredna u Galovcu. Nastavni jezik tih škola je mađarski (1910. bilo je već 11 000 djece obuhvaćeno mađarskim školama). Vjerski karakter rimokatolički, a sve troškove snosi društvo „Julian“ iz Budimpešte. Nađen je podatak da je 1916. godine ravnajući učitelj ove privatne pučke škole bio Aleksandar Deak, a učiteljica Etelka Deak.

    Spomenički zapis škole u Novim Pavljanima iz 1919. godine navodi da je dopisom Kr. zem. vlade u Zagrebu, Povjereništva za nastavu, raspuštena magjarska Julianska škola u Galovcu. Nakon toga sva djeca ponovno polaze školu u Novim Pavljanima.

    Svoju školu mještani Galovca dobivaju tek u novije vrijeme.

   Otvorenje te Narodne osmogodišnje škole rezultat je odluke Savjeta za kulturu i prosvjetu NO općine u Bjelovaru u šk. God 1956./57. Prema spomeničkom zapisu škola je otvorena u nedovršenoj zgradi Zadružnog doma gdje su osposobljene tri učionice i stan. Sav namještaj i inventar posuđen je iz okolnih škola. Otvorena su 6 razreda u 4 odjeljenja: od 1. do 4. razreda dva kombinirana, a 5. i 6. razred su samostalna odjeljenja. Već te prve godine rada škola je stekla ugled u selu i afirmirala se kao kulturno-prosvjetna ustanova.

    Do 1959. godine škola u Galovcu radila je kao posebna škola sa svojih 6 odjela, a od 1959. i s deset. Te godine pod njenu upravu dolaze škole u Novim Pavljanima, Starim Pavljanima i Obrovnici pa se broj njenih učenika povećao na 203. No, takvo stanje nije dugo potrajalo. Odlukom nadležnih institucija još iste godine škola ponovno postaje samostalna četverorazredna škola. Ubrzo se ukidaju viši razredi, te se organizira prijevoz tih učenika na školovanje u Bjelovar.

    Slijedeće školske godine škola postaje područna i pripada III. osmogodišnjoj školi u Bjelovaru. Njen rad u to vrijeme je intenzivan o čemu govori zapis:

    „Nastavno gradivo je redovito završeno u oba odjeljenja, a slobodne aktivnosti ostvarene su radom u školskoj zadruzi „Mladost“, dramskoj grupi i grupi „Napredna domaćica“. U rad slobodnih aktivnosti uključeni su svi učenicima prema svojim sklonostima. U školskoj zadruzi „Mladost“, koja posjeduje zemljište iza školske zgrade, zasađen je voćnjak s 45 komada patuljastih jabuka. Financijskim sredstvima od školskih priredbi ograđena je istočna strana, školski cvjetnjak, gdje su iste godine društveno- političke organizacije sela podigle spomenik palim borcima i žrtvama fašističkog terora iz NOB-e“ (30. lipnja 1960).

    Početak rada slijedeće godine obilježava prekid nastave zbog epidemije dječje paralize. Tijekom školske godine zapisano je da je zalaganjem SSRN-a sela Galovca, nabavljen televizor koji je smješten u društvene prostorije. Škola redovito daje priredbe za selo dva puta godišnje, a ovakva dobra suradnja sela Galovca nastavlja se i u slijedećem razdoblju. Postepeno se poboljšavaju uvjeti života i rada škole, a uvijek poseban događaj za nju bile su završne ekskurzije na koje su, osim učenika i učitelja, redovito išli i roditelji.

    U šk.god. 1971./72. nakon dolaska nove učiteljice Mirjane Radmanović, koja i danas tamo radi, škola je živnula i pokrenule su se mnoge aktivnosti na poboljšanju života i rada učenika.

    Dobra suradnja Škole i sela pomogla je da se, šk. god. 1978./79. u zgradu škole uvede vodovod, uz pomoć roditelja učenika. Te godine škola je dobila i novi namještaj. Organizirane su priredbe pogodom značajnih datuma, a tijekom godine i dvije jednodnevne ekskurzije.

    Broj učenika i razrednih odjela varira i tijekom idućeg razdoblja da bi se u novije vrijeme pomalo stabiliziralo. Tako škola ima neprekidno dva razredna odjela u šk. God. 1992./93.

    O njenom bogatom kulturnom i javnom životu, i u novije vrijeme, svjedoči zapis iz spomenice:

    „U školskoj godini 1995./06. u Područnom odjelu Galovac nastavu je pohađalo 23 učenika. Radilo se u dva kombinirana odjela. Odjel 2. i 4. razreda vodila je razredna učiteljica Marijana Radmanović, a odjeljenje 1. i 3. razreda razredna učiteljica Mira Ankica Klarić. U našu školu idu i učenici iz Novih Pavljana. Sve blagdane i praznike obilježili smo prigodnim kulturno – umjetničkim programom.

    6. listopada- Dani kruha-a održana je priredba s bogatim programom. Uveličala ju je scenska grupa III.OŠ pod vodstvom vjeroučitelja Krunoslava Gažića. Sva djeca od 1-12 godina našeg sela dobila su bogate poklon-pakete. Pakete je nabavio Mjesni odbor Galovac. Božićne i novogodišnje blagdane također smo obilježili bogatim programom, kao i u veljači fašnik, prošavši u veseloj povorci kroz naše selo. Maske su bile vrlo maštovite, pa su i glasovanjem voditelja proglašene one najljepše. Uskršnje blagdane obilježili smo prigodnim programom i izradom pisanica. Izložili smo ih u našoj školi, a one maštovitije poslali smo na prodajnu izložbu u Bjelovar, koja je bila u korist djece postradale u Domovinskom ratu.

    Dan škole i Dan državnosti obilježili smo bogatim kulturno-umjetničkim programom za roditelje i mještane našeg sela. Održali smo završnu priredbu za kraj školske godine, koja je bila uspješna. 14. lipnja organizirali smo trodnevnu ekskurziju na more: Kraljevica, uvala Skot. Uz to smo posjetili otok Krk, Omišalj te Crikvenicu. To je učenicima bilo nezaboravno jer ih većina nije vidjela more. 27. lipnja organizirali smo ekskurziju u Hrvatsko zagorje i Stubičke toplice, kamo su išli i roditelji.

    2. siječnja uveli smo plin u školu, što nas je sve jako obradovalo jer je naša učionica postala puno udobnija i čišća. U travnju smo prisustvovali polaganju kamena temeljca za kapelicu. Time će i naše selo biti bogatije za jedan objekt.

    U narednoj školskoj godini 1996./97. već tradicionalno dobra suradnja Škole s roditeljima i Mjesnim odborom sela rezultirala je time da se preko zimskih praznika napravi veći građevinski zahvat. Učionica je okrečena, parket prelakiran, postavljen „brodski pod“ i zamijenjene električne svjetiljke. Roditelji su, osim uloženog rada i vremena, vlastitim sredstvima kupili i zavjese za učionicu.

    U šk. God. 2003./04. Područnu školu Galovac posjetio je Ministar prosvjete i sporta, dr. Vladimir Strugar, i sam nekadašnji đak ove škole. Svojim dolaskom donirao je računalo i pisač.

    Od svog postanka Područna škola Galovac nalazi se u zgradi Društvenog doma Galovac, gdje djeluje i danas.

Izvor: Čanić,G., (2005.),Monografija III. OSNOVNE ŠKOLE BJELOVAR povodom 50. obljetnice škole, Škola u Galovcu, str: 27.-28.